Vladimir Geiger
Udio djece me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
u jugoslavenskim logorima (1944.-1948.)
Odnos prema djeci je odnos prema
budu
ć
nosti
č
ovje
č
anstva.
(Josip Broz Tito)
Sudbina njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece (napose njihova
logorska stradanja) u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslije
Drugoga svjetskog rata nepoznata je, prešu
ć
ivana i u
historiografiji neobra
đ
ena te u javnosti nepoznata tema.
Ujedno je ona i jedna od
najbolnijih tema
poslijeratne jugo-
slavenske povijesti, iako je u podunavskošvapskoj historio-
grafiji i publicistici prisutna još od prvih poslijeratnih godina.
1.
Prvi je na tragi
č
nu sudbinu njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece
u jugoslavenskim logorima upozorio Leopold Rohrbacher,
1
a o njihovoj sudbini u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslije
Drugoga svjetskog rata prvi je, pak, opširnije pisao
Adalbert Karl Gauss.
2
Slijede knjige Karla Springen-
1
Ein Volk ausgelöscht. Die Ausrotung des Donauschwabentum in Jugos-
lawien in den Jahren von 1944 bis 1948
, Salzburg, 1949.
2
Kinder im Schatten
, Salzburg, 1950.
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
526
schmidta,
3
a pozornost zaslužuje i knjiga Anne Niklos-
Nyári.
4
Tako
đ
er su, potom, vrijedni te zanimljivi i radovi
Josefa Haltmayera.
5
Slijede prilozi Elisabethe Kuhn,
6
Antona
Scherera
7
i Franza Fillipsa–Renatza.
8
O sudbini njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece u poslijeratnoj
Jugoslaviji, napose o njihovima logorskim stradanjima vrijed-
ne i zanimljive podatke donose i brojni drugi autori, prim-
jerice Wendelin Gruber.
9
I u brojnima tzv.
zavi
č
ajnim knjigama
(
Heimatbücher
),
monografijama o pojedinim mjestima u kojima su Nijemci
nekada živjeli, objavljivanima u izdanjima zajednica iselje-
nih, izbjeglih i prognanih Nijemaca iz prijašnje Jugoslavije,
tako
đ
er se nalaze nezaobilazni podaci o poslijeratnoj
sudbini folksdoj
č
erske djece u jugoslavenskim logorima.
Brojno gradivo i svjedo
č
anstva o sudbini njema
č
ke/folks-
doj
č
erske djece donose, usto, i zbornici dokumenata Savez-
3
Das goldene Medaillon. Schicksal eines verschleppten Banater Kindes
,
Salzburg, 1953, i
Janitscharen? Die Kindertragödie im Banat
, Wien, 1978.
4
Nachruf auf verlorene Jahre
, Karlsruhe, 1991.
5
Die verlorenen Schwabenkinder, u:
Gerhardsbote,
Jg. 24, Nr. 7,
Stuttgart, 1979, i Die verlorenen Schwabenkinder - eine Kindertragödie
ohnegleichen, u:
Donauschwaben Kalender 1991
, Aalen, 1990.
6
Schreien und Weinen in der Nacht. Eine Kindheit im jugoslawischen
Vernichtungslager Rudolfsgnad),
Der Donauschwabe
, Jg. 42, Nr. 44,
Aalen, 1. November 1992.
7
Waisen wurden adoptiert. Selbst Kinder wurden Opfer des Tito –
Regimes, na i.mj., Jg. 44, Nr. 13-14, Aalen, 10. April 1994, i 'Moja ruka
putuje sa ujakom se rukuje'. Eine deutsches Kinderschicksal im Nach-
kriegsjugoslawien, na i.mj., Jg. 44, Nr. 16, Aalen, 24. April 1994.
8
Ein Donauschwäbisches Kinderschicksal. Der Weg der Anni Barba aus
Kikinda nach Deutschland, na i.mj., Jg. 44, Nr. 13-14, Aalen, 10. April
1994.
9
In den Fängen des Roten Drachen. Zehn Jahre unter der Herrschaft
Titos
, Jesttenten, 1989.
Vladimir Geiger
527
nog ministarstva za prognanike, izbjeglice i ratom ošte
ć
ene
osobe (Bundesministerium für Vertriebene, Flüchtlinge und
Kriegschädigte),
10
pri
č
emu se javljaju i izdanja s poime-
ni
č
nim popisima njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece stradale u
poslijeratnima jugoslavenskim logorima ili u drugima mjes-
tima te na druge na
č
ine,
11
kao i sažeti pregledi sudbine
Folksdoj
č
era u prijašnjoj Jugoslaviji potkraj i poslije Dru-
goga svjetskog rata, koji, na temelju dosadašnjih istraži-
vanja i spoznaja, sadrže i pokazatelje o sudbini njema
č
ke/
folksdoj
č
erske djece.
12
Od izdanja na hrvatskome i srpskom jeziku o sudbini djece
Folksdoj
č
era u poslijeratnima jugoslavenskim logorima do-
nose podatke samo rijetki autori ili se oni navode u knjigama
i raspravama, primjerice Nenada Stefanovi
ć
a
13
i V. Geigera.
14
10
Usp.
Dokumentation der Vertreibung der Deutschen aus Ost-Mittel-
europa
, Bd. V,
Das Schicksal der Deutschen in Jugoslawien
, Düsseldorf,
1961, München, 1984, i Augsburg 1994, te
Leidensweg der Deutschen im
kommunistischen Jugoslawien
, Bd. II,
Erlebnisberichte über Verbrechen an
den Deutschen durch das Tito-Regime in der Zeit von 1944-1948
,
München-Sindelfingen, 1993, napose
Leidensweg der Deutschen im kom-
munistischen Jugoslawien
, Bd. III,
Erschießungen - Vernichtungslager -
Kinderschicksale in der Zeit von 1944 bis 1948
, München-Sindelfingen,
1995.
11
Usp., primjerice,
Leidensweg der Deutschen im kommunistischen Jugos-
lawien
, Bd. IV,
Menschenverluste - Namen und Zahlen zu Verbrechen an
den Deutschen durch das Tito - Regime in der Zeit von 1944-1948
,
München-Sindelfingen, 1994.
12
Usp., primjerice,
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien 1944-
1948. Die Stationen eines Völkermords
, München, 1998.
13
Jedan svet na Dunavu. Razgovori i komentari
, Beograd, 1996. i 1997.,
odnosno njema
č
ko izdanje
Ein Volk an der Donau. Das Schicksal der
Deutschen in Jugoslawien unter dem kommunistischen Tito - Regime
,
München, 1999, pri
č
emu autor (prir.) donosi i nekoliko iskaza/svjedo-
č
anstava Folksdoj
č
era koji su kao djeca prošli jugoslavenske logore.
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
528
2.
Od prosinca 1944. do ožujka 1948. postojalo je, pak,
sedamdesetak logora (razli
č
itih vrsta) za preostale Nijemce/
Folksdoj
č
ere u prijašnjoj Jugoslaviji, u kojima su pretežito
bili djeca, starije osobe i žene. Iako su sporni to
č
an broj i
namjena logora u koje su internirani
jugoslavenski Nijemci
,
kao i broj interniranih i stradalih u logorima, nije sporno da
se u svakom logoru umiralo. Prema svim pokazateljima,
umiralo se, uglavnom, od bolesti, gladi, hladno
ć
e i premo-
renosti. Likvidacije nisu bile masovne i u
č
estale, no bilo je i
ubijanja i zlostavljanja.
Indikativno je i neporecivo postojanje logora za djecu,
radno nesposobne i starije osobe. Naime, dokumenti potvr-
đ
uju da su u logore upu
ć
ivane cjelokupne njema
č
ke/folks-
doj
č
erske obitelji s djecom, bez obzira na uzrast potonjih.
*
Odjeli unutrašnjih poslova pri Kotarskima narodnim
odborima, kao i Gradski narodnooslobodila
č
ki odbori, a na
temelju odluke Predsjedništva Antifašisti
č
koga vije
ć
a na-
rodnog oslobo
đ
enja Jugoslavije (AVNOJ) od 21. studenoga
1944. godine, kojom se Nijemci tada proglašavaju
kolek-
tivnim krivcima i neprijateljima naroda,
15
donosili su rje-
14
Radni logor Valpovo 1945.-1946. godine. Dokumenti
, Osijek, 1999.,
pri
č
emu autor (prir.) donosi i nekoliko iskaza/svjedo
č
anstava Folksdoj
č
era
koji su kao djeca prošli Radni logor Valpovo, te Sudbina njema
č
ke djece u
logorima komunisti
č
ke Jugoslavije (1944.-1948.),
Republika Hrvatska
, g.
XLIX., br. 205, Zagreb, 2000.
15
Usp. Odluka o prijelazu u državno vlasništvo neprijateljske imovine, o
državnoj upravi nad imovinom neprisutnih osoba i sekvestru nad imovi-
nom koju su okupatorske vlasti prisilno otu
đ
ile,
Službeni list Demokratske
Vladimir Geiger
529
šenja o podržavljenju imovine Nijemaca i njihovu protje-
rivanju u Njema
č
ku, uz napomenu:
Dok ne budu postojale mogu
ć
nosti za njihov transport isti
ć
e
se nalaziti u logoru na prisilnom radu
.
Brojna tipska rješenja o oduzimanju imovine i progonu iz
prijašnje Jugoslavije, odnosno interniranju u logore navode
i bez iznimke djecu Nijemaca na koje se primjenjuje
rješenje, jer:
/p/
rovedenim izvidima utvr
đ
eno je da su gore navedena lica
po narodnosti Nijemci.
Podsjetimo se, pri tome, Predsjedništvo AVNOJ-a, “u cilju
zaštite ravnopravnosti naroda, kao i ravnopravnosti gra
đ
a-
na DFJ-a bez obzira na njihovu nacionalnu, rasnu ili versku
pripadnost, na 13. sjednici 24. svibnja 1945. u Beogradu, a
na prijedlog Zakonodavnog odbora jednoglasno je usvojilo
Zakon o zabrani izazivanja nacionalne, rasne i verske
mržnje i razdora
. Prema
Ustavu Federativne Narodne
Republike Jugoslavije
(FNRJ) od 31. sije
č
nja 1946. godine,
č
l. 21:
Svi gra
đ
ani FNRJ-a jednaki su pred zakonom i ravnopravni su
bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest,
štoviše:
Protivan je ustavu i kažnjiv svaki akt kojim se gra
đ
anima daju
privilegiji ili ograni
č
avaju prava na temelju razlike u narod-
nosti, rasi i vjeroispovijesti i svako propovijedanje nacionalne,
rasne ili vjerske mržnje i razdora.
16
Federativne Jugoslavije
(DFJ), g. I., br. 2, Beograd, 6. velja
č
e 1945., 13.-
14, te S. Nešovi
ć
(prir.),
Zakonodavni rad Predsedništva AVNOJ-a i
Predsedništva Privremene narodne skupštine (19. novembra 1944 – 27.
oktobra 1945) po stenografskim beleškama i drugim izvorima
, Beograd,
1951., 11 i 17-20.
16
Ustav FNRJ
,
Službeni list FNRJ
, s. l., Beograd, 1946., 12.
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
530
*
Ubrzo, nakon op
ć
e internacije Nijemaca, za rad nespo-
sobna djeca (osobe mla
đ
e od 14 godina starosti) su odvo-
jena od roditelja i smještena u posebne logore. Prepuštena
sami sebi, stradavala su od epidemija, gladi i zapuštenosti.
Prema njema
č
kim/folksdoj
č
erskim podacima od 195.000
Nijemaca/Folksdoj
č
era, koji su ostali u prijašnjoj Jugo-
slaviji, od kraja 1944. do po
č
etka 1948. u logore je inter-
nirano približno njih 170.000. Od toga ih je u logorima, od
posljedica dizenterije, gladi, hladno
ć
e, tifusa i zlostavljanja,
umrlo približno 60.000. Do sada je, pak, poimeni
č
no iden-
tificirano 70 posto žrtava me
đ
u pripadnicima njema
č
ke
nacionalne manjine.
17
Me
đ
u stradalima znatan je broj djece. Najmanje ih je 5600
do 6000, i to prema najnižim pokazateljima, stradalo u
poslijeratnima jugoslavenskim logorima za Folksdoj
č
ere.
Prema njema
č
kim/folksdoj
č
erskim navodima i podacima u
te je logore internirano približno 45.000 djece Folks-
doj
č
era, pri
č
emu ih je, pak, više od 6000 (13 posto) i
stradalo.
18
Od kraja 1944. do po
č
etka 1948. bilo je, me
đ
u
na razne na
č
ine i pod razli
č
itim okolnostima stradalim
Folksdoj
č
erima u prijašnjoj Jugoslaviji, djece stradale iz
Banata 2512, iz Ba
č
ke 2368, iz Slavonije 422, iz Srijema
315 i iz Baranje 137.
19
Od toga je u jugoslavenskim lo-
gorima za Folksdoj
č
ere iz Banata stradalo njih 2471, iz
Ba
č
ke 2318, iz Slavonije 357, iz Srijema 268 i iz Baranje
17
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. IV.
18
Usp.
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien...,
n.dj., 243.
19
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. IV, 1025.
Vladimir Geiger
531
133.
20
Potom su, prema podacima iz 1995. godine, poime-
ni
č
no utvr
đ
ena 5582 u logorima stradala djeteta. Od toga
je od gladi umrlo njih 5524, ubijeno ih je 14 te natjerano u
smrt
č
etvoro, uz još 40 nestala djeteta. Tome treba
pridodati 32 stradala djeteta u bijegu iz logora ili nakon
toga, pri
č
emu ih je desetoro ubijeno u bijegu, a jedno je
nestalo, uz 21 dijete umrlo zbog posljedica nastalih bo-
ravkom u logoru.
21
Najnovija istraživanja navedene brojke još utemeljeno i
uve
ć
avaju. A u vrijeme kada su njema
č
ka/folksdoj
č
erska
djeca u brojnim logorima u prijašnjoj Jugoslaviji umirala od
gladi i tifusa, usvojen je prvi jugoslavenski
Ustav
(1946.),
koji je posebno mjesto posve
ć
ivao
društvenoj brizi o djeci
,
odnosno u kojemu je proklamirano je na
č
elo
o posebnoj
brizi države za djecu
:
Država naro
č
ito štiti interese matere i djeteta
(
č
l. 24) /.../, /a/
/m/
aloljetne osobe stoje pod naro
č
itom zaštitom države
(
č
l. 26).
22
3.
Unato
č
svemu, folksdoj
č
erska su djeca u to su vrijeme i
dalje stradavala u jugoslavenskim logorima. Napose je tra-
gi
č
na bila sudbina djece u logoru Kni
ć
anin (Rudolfsgnad) u
Banatu, u kojemu je, primjerice, 30. travnja 1946. godine,
od približno 18.000 interniraca, bilo 8288 (46 posto) djece
do 14 godina.
23
20
Usp. isto, 1029.
21
Usp. isto, Bd. III, 945, i
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien
...,
n.dj., 313.
22
Ustav FNRJ
, n.dj., 13-14.
23
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. III, 476, i
Verbrechen an
den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj., 242,
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
532
O tome, primjerice, u svom iskazu svjedo
č
i Lorenz Baron,
ro
đ
en 1932. godine:
Najteža je bila zima 1946. godine.
Č
etiri dana oko Boži
ć
a nije
bilo hrane. Tada su po
č
ela masovna umiranja. Rekli su nam da
zbog velikog snega nije bilo mogu
ć
e voziti hranu. Mi nismo
imali ništa, sve nam je bilo oduzeto. Ni komad sapuna, ni
šerpu, ni lon
č
e. Od drva ništa, i kad su ljudi trgali plotove ili
razvaljivali šupe onda su stražari pucali i ubijali koga su zatekli;
onoga ko nije uspeo pobe
ć
i.
/.../.
S po
č
etka je dnevno umiralo
70, zatim po stotinu, mislim da je granica bila 120. Ujutru su
prolazili duga
č
kim selja
č
kim kolima. Mrtvi su izbacivani u hod-
nik ili na ulicu. Obi
č
no su ih zamotavali u njihove krpare. Na
groblju smo ih slagali u
č
etiri reda. Kad je nadošla Tisa, leševi
su isplivali, bili su suviše plitko zakopani. Dan i no
ć
su žene
nosile zemlju da zatrpavaju ve
ć
zatrpane.
/…/.
Najstrašnije su
stradala deca u logoru.
/.../ /U/
gostionici
Vitman
smeštana su
deca pred smrt. Umirala su od gladi. Nekima je lice trunulo,
zubi ispadali. Stanovao sam preko puta,
/.../
i cele no
ć
i slušam
tiho je
č
anje, nisu imali ni snage da pla
č
u. Ostavljeni su bili da
umru, nekoliko stotina dece
.
24
Sli
č
no svjedo
č
i i Jakob Sohl-Daxer, tako
đ
er ro
đ
en 1932.
godine:
Za Boži
ć
1945. komandant logora je zabranio pet dana hranu.
Za ceo januar 1946. dobio sam 750 grama hleba. Ljudi su umi-
rali kao muve u jesen. Žene nisu prijavljivale smrt dece, deca
nisu prijavljivala da su umrli baba ili deda, kako bi dobili njiho-
vo sledovanje. Najteže je bilo krajem januara 1946. godine.
Po
č
eo je tifus. Svakog dana je umiralo sve više ljudi.
/…/.
I
danas vidim jednoga de
č
aka, imao je devet godina, koji je li
č
io
na smrt. Samo kosti, velike o
č
i i debeli trbuh. U rukama je no-
sio nokšir, koji nije mogao da drži od hladno
ć
e i bolesti. Molio
me je da mu sasvim napunim, jer mu bra
ć
a, sestre i baba ve
ć
nekoliko dana nisu ništa jeli. Kada sam nasipao - sve mu je
ispalo iz ruke. Odmah se bacio na zemlju da nešto uhvati usti-
24
Nepodignuti krst u Kni
ć
aninu, u: N. Stefanovi
ć
(prir.),
Jedan svet na
Dunavu
..., n.dj., 126-128.
Vladimir Geiger
533
ma.
/…/.
Mnoga deca su imala, kao i ja, skorbut, nedostatak
vitamina
C.
Kod bolesne dece su se otvarale rupe na obrazima,
i kroz njih se videli zubi, koji su istruleli i jedan po jedan
ispadali
.
25
A ne razlikuje se ni iskaz internirca Heinricha Köllera,
ro
đ
enog 1933. godine:
Kada smo mi u zimu stigli u Kni
ć
anin tamo više nije bilo ni
č
ega
za hranu. Zatekli smo samo potpuno ispražnjene ku
ć
e po
č
ijim
slamnatim podovima su spavale, zbijene, hiljade ljudi, dece i
staraca.
/.../ /S/
ve od drveta ve
ć
je bilo utrošeno za grejanje.
Doma
ć
e životinje su nestale iz sela, raznete su kao ratna nag-
rada zaslužnim partizanima. Preživljavali smo hrane
ć
i se div-
ljim psima i ma
č
kama, koji su se namnožili, jer su njihovi gos-
podari otišli još pre godinu dana. Lovili smo ih rukama, golim
dlanovima.
/…/.
Prva umiranja od gladi po
č
ela su pošto smo
pohvatali sve ma
č
ke. Pacove nismo jeli, barem ja to ne znam,
ali su oni jeli nas. No
ć
u su se šunjali po gredama tavanice i
odatle skakali za vratove. Bili su ugojeni, stomaci su im se vukli
izme
đ
u šapica. Hranili su se našim mrtvima i od onoga što bi
uspeli na brzinu da otkinu sa živih. Obi
č
no, par
č
e kože sa
vrata. Prošnja u obližnjim selima, Perlezu i
Č
enti, bila je još
jedan na
č
in da preživimo. Samo što je trebalo pobe
ć
i iz logora,
iskrasti se neopažen i vratiti. Bežali smo iz Kni
ć
anina obi
č
no
no
ć
u
.
26
Sli
č
no svjedo
č
i i Wendelin Gruber, ro
đ
en 1914. godine, ali
o sudbini njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece u logoru Gakovo
u Ba
č
koj.
27
Prehrana je logoraša, svi su svjedoci sukladni u tome, bila
više no oskudna. O tome, primjerice, u svom iskazu svje-
do
č
i Stefan Schwob iz Mrzovi
ć
a pokraj
Đ
akova, ro
đ
en
1930. godine, a koji je s obitelji bio interniran u Krndiji:
25
Prole
ć
no bu
đ
enje mrtvih, u: isto, 137-139.
26
Tri uniforme tate Kelera, u : isto, 155-156.
27
Prema:
In den Fängen des Roten Drachen...
, n.dj., 90.
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
534
/U logoru/
je hrana bila jako loša, sve su kuhali bez masti i
soli, dobili smo malo kukuruznog kruha. Za doru
č
ak smo dobili
č
aj
/…/.
Sa djecom sam i ja išao više puta u šumu trnove
grane i hrastove kore za
č
aj donijeti. Stražari su nas puškama
pratili u šumu. Morali smo pjevati
‘Slavonski smo mali par-
tizani, mi volimo svoj rodni kraj’!
Kao dje
č
aci smo bili u logoru
svugdje, tako i kod stražara. Poslije njihovog jela smo i mi
došli da vidimo jesu li nešta ostavili na tanjuru, a onda smo to
mi smjeli da pojedemo
.
28
Matica umrlih za Radni logor Valpovo poimeni
č
no sadrži,
pak, od svibnja 1945. do svibnja 1946. godine 1015 umrlih
osoba (muških i ženskih). Me
đ
u njima je u starosti do 14
godina života umrlo 86 djece. U starosti do jedne godine
života (godišta 1944., 1945. i 1946.), dakle dojen
č
adi,
umrlo je njih 55 (od toga ih je
č
etvoro i ro
đ
eno u Radnom
logoru Valpovo).
29
Tešku i tragi
č
nu sudbinu njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece u
tom logoru opisuje, primjerice, vl
č
. Peter Fischer, ro
đ
en
1912. godine,
30
a prehranu, koja je bila izrazito loša,
Stjepan Binski iz Beliš
ć
a, ro
đ
en 1935. godine, koji je s obi-
telji 1945. bio tamo interniran:
Kao posljedica takove hrane ubrzo se javlja dizenterija. Kako
nema ni doktora niti lijekova starci i mala djeca po
č
inju prvi
umirati. Uši i stjenice posebna su napast.
/…/.
Glad je po
č
ela
uzimati svoj danak me
đ
u iscrpljenim logorašima. Prvo umiru
male bebe, koje majke ne mogu dojiti jer nemaju mlijeka.
Drugi na redu su starci
.
31
28
Prema: V. Geiger, Logor Krndija. Zato
č
eništvo u vlastitim ku
ć
ama,
Hrvatsko slovo
, g. IV., br. 165, Zagreb, 19. lipnja 1998., 17, odnosno Logor
Krndija sudbina Folksdoj
č
era,
Uznik
, br. 1, Zagreb, u sije
č
nju 2000., 16.
29
Usp. V Geiger (prir.),
Radni logor Valpovo...
, n.dj., 259-333.
30
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. II, 769, i
Verbrechen an
den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj., 243.
31
Prema: V. Geiger (prir.),
Radni logor Valpovo...
, n.dj., 422-423.
Vladimir Geiger
535
4.
Ve
ć
tijekom 1946. po
č
inje
izuzimanje
djece bez roditelja i
staratelja (koji su u me
đ
uvremenu u logoru ubijeni ili umrli,
ili su odvojeni od djece) iz logora i njihovo razmještanje po
brojnim domovima za ratnu siro
č
ad. Mnogima je to, do-
duše, spasilo život, ali se smatra da je dosta djece na taj
na
č
in izgubilo svijest o svojoj obitelji i o svom porijeklu.
Djecu bez roditelja ili staratelja smještalo se u dje
č
je domo-
ve, gdje su smjela govoriti samo
slavenski
(hrvatski, make-
donski, slovenski, srpski jezik). A tamo ih se i preodgajalo.
32
Zanimljivo je, pri tome, da na otvoreno pismo (
Offenen
Brief
) o tragediji 40.000 folksdoj
č
erske djece i njihovih
roditelja u prijašnjoj Jugoslaviji, koje je u sije
č
nju 1950.
objavljeno u
Salzburger Nachrichtenu
, Eleanor Roosevelt,
predsjedavaju
ć
a Vije
ć
a Ujedinjenih naroda za ljudska prava
nije reagirala.
33
Spašavanje i zbrinjavanje folksdoj
č
erske djece i njihovo
povezivanje s obiteljima u Austriji i Njema
č
koj otpo
č
elo je,
pak, posredstvom Me
đ
unarodnoga
Crvenog križa
te huma-
nitarnima djelovanjem i nastojanjima pojedinaca (od strane
Crvenog križa
u prijašnjoj Jugoslaviji napose nastojanjima i
zauzimanjem doktorice Miloševi
ć
).
34
Time je, ipak, ve
ć
ina
njema
č
ke djece, napose kada su uspostavljene veze izme
đ
u
jugoslavenskoga i njema
č
kog
Crvenog križa
, upu
ć
ena u
Austriju i Njema
č
ku. Prva je skupina (35), posredstvom
Me
đ
unarodnoga
Crvenog križa
,
upu
ć
ena 29. ožujka 1950.
32
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. III, 483-484.
33
Usp. isto, 479, i
Verbrechen an den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj.,
253.
34
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. III, 481, i
Verbrechen an
den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj., 254.
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
536
iz Jugoslavije u Austriju (25) i Njema
č
ku (10). Potom slije-
de druge skupine, pa su, sve do potkraj 1959. godine, nje-
ma
č
ka/folksdoj
č
erska djeca upu
ć
ivana u Austriju i Njema
č
-
ku. Sveukupno je, posredstvom Me
đ
unarodnoga
Crvenog
križa
,
iz prijašnje Jugoslavije upu
ć
eno 2259 djece (1541 u
Njema
č
ku, 647 u Austriju i 71 drugdje).
35
Neutvr
đ
en broj njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece usvojile su,
pak, hrvatske, srpske i druge obitelji. No, mnoga su usvo-
jena djeca kasnije ipak saznala za svoje porijeklo i sudbinu
obitelji. Prema njema
č
kim/folksdoj
č
erskim navodima više
stotina (možda i tisu
ć
a) djece Folksdoj
č
era, usvojeno iz
jugoslavenskih domova za siro
č
ad, izgubilo je svoj identitet
i zaboravilo svoje porijeklo.
36
*
Za razumijevanje sudbine Nijemaca/Folksdoj
č
era potkraj i
poslije Drugoga svjetskog rata, kao i za
to
č
niji uvid
u
antifašisti
č
ku politiku
i
demokratsku praksu Titove komunis-
ti
č
ke Jugoslavije
, poznavanje je pitanja sudbine njema
č
ke/
folksdoj
č
erske djece nezaobilazno i slikovito. Mnoga pita-
nja i protupitanja o sudbini te djece u logorima, potom i
domovima
komunisti
č
ke Jugoslavije
još su neriješena i
otvorena. O tome bi budu
ć
a istraživanja trebala dati zado-
voljavaju
ć
i odgovor.
35
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. III, 491, i
Verbrechen an
den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj., 254.
36
Usp.
Leidensweg der Deutschen...
, n.dj., Bd. III, 481, i
Verbrechen an
den Deutschen in Jugoslawien...
, n.dj., 254.
Vladimir Geiger
537
Sažetak
Sudbina njema
č
ke/folksdoj
č
erske djece (napose njihova logorska
stradanja) potkraj i poslije Drugoga svjetskog rata nepoznata je,
prešu
ć
ivana i u južnoslavenskima historiografijama neobra
đ
ena te u
javnosti nepoznata tema. No, na temelju njema
č
ke/podunavsko-
švapske historiografije i publicistike mogu
ć
e je ste
ć
i uvid i utvrditi najos-
novnije pokazatelje o stradanjima Nijemaca/Folksdoj
č
era u
komunis-
ti
č
koj Jugoslaviji,
pa tako i o sudbini njihove djece u logorima, potom i
u domovima. Od 195.000 Nijemaca/Folksdoj
č
era, koji su ostali u
prijašnjoj Jugoslaviji, od kraja 1944. do po
č
etka 1948. u logore je
internirano približno njih 170.000. Od toga je, od posljedica dizente-
rije, gladi, hladno
ć
e, tifusa i zlostavljanja, umrlo približno 60.000
pripadnika njema
č
ke nacionalne manjine. Me
đ
u stradalima znatan je
broj djece (osobe mla
đ
e od 14 godina starosti). U
komunisti
č
kim logo-
rima
prijašnje Jugoslavije, prema rezultatima dosadašnjih istraživanja,
život je, na razne na
č
ine, izgubilo približno 6000 djece Nijemaca/
Folksdoj
č
era. Mnoga pitanja i protupitanja o sudbini te djece u
logorima, potom i domovima još su neriješena i otvorena. Za razumije-
vanje sudbine Nijemaca/Folksdoj
č
era potkraj i poslije Drugoga svjet-
skog rata, kao i za
to
č
niji uvid
u
antifašisti
č
ku politiku
i
demokratsku
praksu komunisti
č
ke Jugoslavije
, poznavanje je pitanja sudbine nje-
ma
č
ke/folksdoj
č
erske djece nezaobilazno i slikovito.
Zusammenfassung
Das Schicksal der deutschen/volksdeutschen Kinder (vor allem in den
Lagern) gegen Ende und nach dem Zweiten Weltkrieg war ein
unbekanntes, verschwiegenes, in den südslawischen Historiographien
nicht behandeltes und in der Öffentlichkeit nicht bekanntes Thema.
Aufgrund der deutschen/donau-schwäbischen Historiographie und
Publizistik ist es aber möglich, Einsicht zu gewinnen und die grund-
legenden Indizes über die Verluste der Deutschen/Volksdeutschen und
das Schicksal ihrer Kinder in den Lagern und später Heimen im
kommunistischen Jugoslawien
festzustellen. Von 195.000 Deutschen/
Volksdeutschen, die im ehemaligen Jugoslawien geblieben sind,
wurden vom Ende 1944 bis zum Beginn 1948 ungefähr 170.000 in
den Lagern interniert. Davon sind ungefähr 60.000 Angehörige der
deutschen nationalen Minderheit an den Folgen der Dysenterie, des
Djeca me
đ
u stradalim Folksdoj
č
erima
538
Hungers, der Kälte, des Typhus und des Mißbrauchs gestorben. Unter
den Gestorbenen ist eine beträchtliche Anzahl von Kindern (Personen
unter 14). Nach den Ergebnissen der bisherigen Forschungen haben in
den
kommunistischen Lagern
im ehemaligen Jugoslawien ungefähr
6000 Kinder der Deutschen/Volksdeutschen auf diese oder jene Art
und Weise ihr Leben verloren. Zahlreiche Fragen und Gegenfragen
über das Schicksal dieser Kinder in den Lagern und später in den
Heimen sind ungelöst und offen geblieben. Um das Schicksal der
Deutschen/Volksdeutschen gegen Ende und nach dem Zweiten
Weltkrieg zu verstehen, und um eine
genauere Einsicht
in die
anti-
faschistische Politik
und die
demokratische Praxis des kommunistischen
Jugoslawien
zu gewinnen, ist es unumgänglich, das Schicksal der
deutschen/volksdeutschen Kinder zu kennen.